Olina natprirodna energija i brzina mnogim su klubovima donijele trofeje i novac, a koštale su samo njega. Da se znao čuvati kao Šuker, bio bi jedan od najvećih.
Ako je sinonim za nezahvalnost Louis Van Gaal, sinonim za nesreću je - Ivica Olić! Da nije bilo Ivice Olića, čuveni nizozemski trener bi odavno bio na “burzi rada”, ali baš su Olićevi golovi bili čudotvorne tablete koje su omraženog prognanika iz Barcelone održale na životu. Golovi Juventusu, Manchester Unitedu i Lyonu bili su ključni da Louis van Gaal i danas bude u milosti Karla Heinza Rummeniggea, najmoćnijeg čovjeka u Bayernu.
Opuštajući trening
Ali, Ivica Olić nije bio te sreće. Njegova natprirodna energija i brzina, koja je mnogim klubovima i nacionalnoj momčadi donijela titule, važne pobjede i golemi novac, koštala je samo njega. Da nije bilo tolikih pehova u karijeri i da se znao mudro čuvati kao Davor Šuker, Ivica Olić bi danas bio jedan od najvećih svjetskih napadača. Na žalost, “glupe” ozljede, kao ona protiv Brazila u Splitu, pa i najnovija, na opuštajućem treningu Bayerna, zaustavile su uspon dečka iz Davora, kojega mnogi nisu prepoznali, ali za kojega su svi bili sigurni da ima nešto što drugi nogometaši nemaju. Pa ako je Maradona drukčije udarao loptu od drugih, Ivica Olić je “trčao drukčije od drugih”.
Pospani Maksimir
Sjećam se našeg prvog susreta jednog maglovitog jutra u Brodskom Vinogorju, mjestu pored Slavonskog Broda. Legenda o njemu već je kružila Hrvatskom, legenda o nogometašu za kojega su znali u Milanu, Torinu i Berlinu, ali, čak i u globalnom selu, vijesti se nisu uspjele probiti do Maksimira. Tamo su već desetljećima “vrlo pospani”, kada su u pitanju vrhunski talenti...
Ni nakon novinarske urgencije “budilica” nije zazvonila u Maksimiru, Ivica Olić je došao u Kranjčevićevu. U “ulici pjesnika” dopao je u ruke “pjesniku nogometne moderne” Zlatku Kranjčaru, za kojega i danas tvrdi da je najvažniji čovjek u njegovoj karijeri. Olić mu je vratio dug golovima i titulom prvaka. No, na žalost, oko Olića su se plele raznorazne mreže, njegovi menadžeri, vlasnici, predsjednici i kamatari čekali su da dođu na štih. Došao je u Dinamo, bio je ključni čovjek, iako je, zbog neslaganja s upravom, igrao za tisuću eura mjesečno. A vrijedio je milijune...
Prije nego što je postao glavnim likom tipične hrvatske nogometne priče, Ivica Olić je bio na probi u Interu iz Milana. U svlačionici je bilo previše zvijezda i shvatio je da za njega nema kruha. Sljedeća stanica je bila Berlin, no, ni tamo se Olić nije nauživao pravog nogometa. Vratio se u Slavonski Brod i od toga časa karijera mu je krenula uzbrdo...
Iz Broda uzbrdo
Najteža je bila noć kada se rastajao s Dinamom. Na stolu je ležala ponuda CSKA, teška 5.000.000 eura, a apetiti su bili veliki. Neki su pokušavali doći na štih “teškim riječima”, neki su u džepu imali pištolje, neki su se upravo izvukli iz “gepeka”. Jedino Olića nitko nije ništa pitao. Tako su i raspodijelili pet milijuna eura, bez njega. Otišao je u Moskvu i prvi put je vidio novac, kada je zaradio prvu plaću, 60.000 dolara... To je priča o talentu i novcu.
Sada dolaze golovi. Bilo ih je u Moskvi, kasnije i u Hamburgu, nakon toga i u Mün-chenu, Torinu, Manchesteru i Wembleyju. Iako je najdraži zabio u Japanu, Italiji. Hrvatska je pobijedila “azzure” na SP-u (2-1), Olić je zabio gol, koji je sanjao cijeli život.
Nogometaš, čiji su se snovi pretvorili u stvarnost, imao je i svoj križni put. Od najranijih dana njegov talent je živio u mreži menadžerske pohlepe, da bi u punoj snazi došao u Bayern i naišao na zid trenera, koji je kazao: “Ne želim ga vidjeti u svlačionici!” Mogao se samo boriti i nadati, jer mu je i u ugovoru s Bayernom pisalo: “Bespogovorno mora prihvatiti i status rezerve”. Nekoliko mjeseci kasnije je baš treneru, koji ga nije želio, spašavao kožu.
U ljudskom smislu, Olić je najbolji izdanak najnovije generacije hrvatskih nogometaša. Dolari i euri ga nisu promijenili, iako je jedan od najbolje plaćenih, sa 3.200.000 eura godišnje. Za razliku od mnogih, čiji će se talent raspuknuti od bahatosti, Ivica je, nakon što je zabio onaj gol Manchester Unitedu u Mün-chenu, u dva ujutro priredio večeru za prijatelje iz Davora i hrvatske izvjestitelje. Tada, na vrhuncu slave, najmanje su mu trebali ti, uglavnom beznačajni likovi. Beznačajni za sve, osim za njega.
Mentalna nepobjedivost
U teniskom klubu u Ottobrunnu popilo se “devet putnih”, sunce je već davno izašlo, a Olić je u jedanaest bio u trening kampu Bayerna, što je samo još jedan dokaz njegove fizičke i mentalne nepobjedivosti.
Ta mentalna snaga mu je danas najvažnija, iako, nije prvi put na kušnji. Na kušnji je bila i kada se lomio mogu li ta biciklistička pluća izdržati i reprezentaciju i klub, koji ga bogato plaća. Rekao je - pokušat ću. Njegova duša ne zna reći NE i sada plaća ceh, jer, Ivica Olić ne želi priznati biološku neumitnost, mišići, koljena i gležnjevi su, ipak, potrošna roba i imaju vijek trajanja. I zato, želi li igrati nogomet još dvije, tri godine, mora se nečega odreći. Bayern ga hrani, reprezentacija je inspiracija. Jedno od toga će morati prekrižiti!
Marin Olić: Ivici je teško, obitelj je zabrinuta, a on i Natalie još su u Njemačkoj
Teški su dani pred našim ponajboljim nogometnim reprezentativcem i igračem njemačkog Bayerna Ivicom Olićem kojeg uskoro čeka, druga po redu, operacija koljena, odnosno kolateralnog ligamenta i meniska. Srećom, za njegovu će se ozljedu s kojom već neko vrijeme ima ozbiljnih problema pobrinuti najbolji svjetski specijalist dr. Richard Steadman u klinicu u Vailu u Koloradu. Za vrhunsku medicinsku skrb dr. Steadmana, koji je uspješno dvaput operirao i Olićevog imenjaka Ivicu Kostelića, odlučili su se Bayernovi liječnici na čelu s dr. Hans-Wilhelmom Müller-Wohlfahrtom. Ipak, nogometaš i njegova supruga Natalie još uvijek, tvrdi Ivičin brat Marin, nisu krenuli prema SAD-u.
"Ni roditelji ni ja još ništa ne znamo. S Ivicom se trebamo tek čuti. No, sigurno je da on i supruga Natalie još nisu krenuli u Ameriku već u Njemačkoj čekaju da se sve dogovori. Naime, još ništa nije riješeno s klubom. Ivici je, naravno, jako teško i još uvijek je sve neizvjesno. I roditelji su zabrinuti i nisu raspoloženi za komentiranje." , ispričao je jučer Marin Olić.
Obitelj Ivice Olića ne zna ni detalje oko njegovog oporavka, mada su prvotne procjene kako bi s nogometnog terena mogao izbivati i više od šest mjeseci ipak nešto pozitivnije, pa se Olićev povratak očekuje već u ožujku.
Ivica Kostelić: Može biti jednako dobro kao prije ozljede
Zoran Bahtijarević, liječnik hrvatske reprezentacije, smatra da bi se Ivica Olić mogao vratiti u ožujku sljedeće godine, a ističe kako bi bilo nezhvalno spekulirati kako će operacija meniskusa izgledati.
"Ono što dr. Steadman bude našao u koljenu, nalagat će postupak u operaciji. Koliko god bila precizna magnetska rezonanca, odlučujući će biti artroskopija i nalazi." , rekao je Bahtijarević, a budućnost napadača Bayerna opisuje optimistično, kao i Ivica Kostelić.
"Mislim da će Olić moći nakon oporavka imati isti učinak kao dosad, a injekcijama za hrskavicu znatno će se poboljšati njezino stanje. Mikrofraktura je dobra za oporavak hrskavice, ali uspješnost ovisi o rehabilitaciji." , rekao je.
Richard Steadman: Dr. Fix It
Nije europska nogometna ‘krema’ jedina mišljenja da su dr. Richard Steadman i osoblje na klinici Vail u Coloradu najkompetentniji specijalisti za sportske ozljede - ima tu i mnogo trofejnih skijaša, golfera, članova NFL-a, NBA-a, MLB-a i NHL-a… U klinici Vail je u veljači 1999. i naš Ivica Kostelić obavio operaciju, a jedna od prvih europskih nogometnih zvijezda koja se u siječnju 2000. zaputila na put preko Velike bare zbog operacije bio je Newcastelov Alan Shearer, a za operaciju u klinici Vail odluči-li su se i Craig Bellamy, Ronaldo, Alessandro del Piero, Leonardo, Michael Owen…
Nema komentara:
Objavi komentar