Bayern, Wolfsburg i Werder razočaranja Bundeslige

U sezoni prepunoj iznenađenja, u kojoj su svi favoriti osim Bayerna i Bayera bili suočeni više s borbom za opstanak nego za vrh, teško je odvojiti tko su najveća razočarenja.

Prvo ipak mora biti Bayern, uvjerljivo najskuplja i individualnom klasom najbolja momčad, koja je proživjela sezonu bez trofeja. Tik uz njih stoji Wolfsburg, klub s velikim sponzorom i ambicijama, koji je do zadnje minute zadnjeg kola bio na rubu ispadanja iz lige. Treće je mjesto zaslužio Werder iz Bremena, ekipa koja je godinama igrala Ligu prvaka, a ove su se sezone jedva spasili od druge lige.

Što se manjih ekipa tiče, najveće razočarenje definitivno je Eintracht iz Franfurta, klub koji je tijekom polusezone držao i više nego solidno peto mjesto, da bi nevjerojatnim nizom poraza u drugom dijelu završio na predzadnjem mjestu. Nije im uspio pomoći niti nikad prežaljeni izbornik Christoph Daum. Ipak, po igračkom kadru i financijskim mogućnostima, za njih se pretpostavljalo da će biti u krugu klubova koji bi mogli ispasti iz lige.

Bayern Munchen

Igrački kadar: potpuno dominantan kada se igračka individualna klasa usporedi s bilo kojom momčadi Bundeslige. Niti jedna druga ekipa ne posjeduje igrače svjetske klase kakvi su Robben, Ribéry ili Schweinsteiger, niti si može priuštiti kupovinu od 30 milijuna eura, koliko je Bayern isplatio za Gomeza. Uza sve to, ostali su bez trofeja – prvenstvo je zasluženo uzela Borussija, kup Schalke, a u Ligi prvaka su prokockali prednost iz prve utakmice protiv Intera. Glavni razlozi neuspjeha i više su nego jasni – holivudska atmosfera, individualne taštine i dezorganizacija u defanzivnom dijelu. Sve to ih je umalo koštalo plasmana u Ligu prvaka za slijedeću sezonu. Nakon Van Gaalova odlaska situacija se značajno popravila, iako ovosezonski učinak i dalje zaslužuje negativnu ocjenu.

Transfer-kampanja: nije mogla biti odrađena lošije nego što je. Neoprostivo je za klub takve veličine da čini početničke pogreške kod osmišljavanja igračkog kadra. Nakon sjajne prošle sezone bilo je jasno da su im najveće rupe u obrani, naročito stoperski dvojac Demichelis i Van Buyten. Umjesto da se pojačaju na tom dijelu terena, samo su vratili Brena, koji je pokazao isto što i ranije – da nema razinu igre kakva je Bayernu potrebna. Na zimu se pokušalo popraviti stvar dolaska Luiza Gustava, koji je dobar igrač, ali niti približno vrijedan 17 milijuna eura, koliko je Bayern platio. Osim toga, zbog sitne svađe s trenerom pustili su otići Van Bommela, dotadašnjeg kapetana, koji je bio jedan od ključnih igrača Milanovih uspjeha.

Ozljede i ostalo: Bavarci, s obzirom na financijsku moć i organizacijski utjecaj, nemaju pravo žaliti se na nesreće s ozljedama. Ipak, dobar dio ofenzivne linije je barem na početku sezone bio ozlijeđen, tako da im se na račun toga može oprostiti spori ulazak u prvenstvo. Ozljede su nešto s čime će u Bayernu morati računati, pošto su najbolji igrači Ribéry i Robben poprilčmo njima skloni. Puno veći problem od ozljeda bili su problemi u klupskoj organizaciji. Tijekom polusezone je postalo jasno kako klupska organizacija na čelu s Rummenigeom, Hoenessom i sportskim direktorom Nerlingerom sasvim drugačije gleda na organizaciju momčadi od trenera Van Gaala, s kojim su u nekoliko navrata otvoreno ušli u raspravu preko medija. No, to je samo još jedna od priča iz FC Hollywooda.

Wolfsburg

Igrački kadar: i dalje odličan, iako značajno oslabljen odlaska Edina Džeke, koji, osim što je bio stroj za golove, je bio kapetan i oslonac ekipe. Kolika god im individualna klasa bila, u njihovoj je ovosezonskoj igri bio jasan nedostatak momčadskog karaktera i discipline. Čak su tri puta tijekom sezone izgubili utakmicu u kojoj su vodili s dva ili više pogodaka razlike, a uz izuzetak zadnjeg kola, nisu pobijedili niti jednu utakmicu u kojoj bi primili prvi pogodak. Prvo trener McLaren, a kasnije i Littbarski nisu se uspjeli snaći i posložiti ekipu na način da iskaže postojeću individualnu igračku vrijednost. Da krajem sezone nisu proigrali Mandžukić i Dejagah, klub iz Vučjeg grada za predstojeću bi sezonu planirao odlazak na gostovanja u gradove poput Ingolstadta ili Aachena.

Transfer-kampanja: što je moglo poći po krivu – pošlo je! Tijekom ljetnog prijelaznog roka dovedena su prava pojačanja Kjaer, Friedrich, Diego i Mandžukić, od kojih niti jedan nije pružio očekivano: Friedrich se teže ozlijedio, Mandžukić nije mogao zabiti, Kjaer se pokazao premlad da bi bio lider obrane, a Diego se više poigravao nego bio efikasan. Kako nisu bili zadovoljni sredinom ljestvice, na zimu su krenuli u veliku kupovinu i doveli čak sedam novih igrača, od kojih niti jedan nije donio kvalitativni pomak unaprijed Wolfsburgove igre. Čak štoviše, odlaskom Džeke su izgubili na kvaliteti. Ipak, najbolji je transfer ostvaren dolaskom Magatha, koji je svojim klasičnim metodama željezne discipline ipak uspio održati klub u elitnom njemačkom natjecanju.

Ozljede i ostalo: mnoge su se Bundesligaške momčadi nakon Svjetskog prvenstva borile s igračkim ozljedama, ali ne i Wolfsburg. Uz iznimku Arne Friedricha, niti jedan bitan igrač nije bio ozlijeđen na duži period vremena. Ovogodišnji Wolfsburgov problem prije svega je bio generalna klupska organizacija počevši s upravom, preko sportskog direktora Dietera Hoenessa pa do trenera i igrača. Najveću krivnju bez dvojbe snosi Hoeness, koji je bio zadužen za izbor novih igrača i njihovo uklapanje u ekipu. Čudan je bio izbor Wolfsburgove uprave kada su uposlili čovjeka koji je samo godinu prije svojim načinom poslovanja uspio ispasti iz lige s Herthom iz Berlina. Jednom kada je otišao u Englesku, i bivši je kapetan Edin Džeko za novine izjavio kako se svi problemi momčadi svode na Hoenessa.

Werder Bremen

Igrački kadar: nedopustivo slab za ekipu koja se željela natjecati u europskoj Ligi prvaka, a uz to zauzeti neko od vodećih mjesta Bundeslige. Nakon odlaska Mesuta Özila, nastala je rupa u sredini terena, koju je trebao popuniti Aaron Hunt. Međutim, on jednostavno niti je igrač tog kalibra, niti je pravi playmaker. Zbog toga je pala igra i drugog ključnog igrača, Marka Marina, koji je na sebe morao preuzeti dobar dio organizacije igre, što mu nikako nije polazilo za nogom. S druge strane, nisu se mogli osloniti na Fringsa i Borowskog kao u prošlosti, pošto su obojica već dobrano zagazili u tridesete i jednostavno više nisu trkački moćni kao nekad. Zbog svega toga, Werder je izgubio sredinu terena, kako u ofenzivnom, tako i u defanzivnom pogledu.

Transfer-kampanja: najlošija u posljednjih deset, a vjerojatno i više godina. Prodati Özila u zadnjoj godini ugovora za 18 milijuna eura je razumno i tom se potezu nema što zamjeriti. Greška je što nisu unaprijed pripremili strategiju kupovanja novih igrača koji bi taj odlazak adekvatno kompenzirali. Umjesto toga, tijekom ljetnog su roka dovedeni Arnautović i Wesley, od kojih niti jedan nije pružio što se očekivalo. Za srpskog Austrijanca se znalo da je riskantana kupovina, igrač s „pticom u glavi“, dok je Wesley prolazio kroz klasične probleme afirmacije jednog brazilskog igrača, iako je imao svojih trenutaka. Nako ljetnog debakla, odgovorni ljudi u Werderu nastavili su raditi u korist vlastite štete, pošto je tijekom zime prodan najbolji strijelac Almeida za samo 2 milijuna eura.

Ozljede i ostalo: nakon Hamburga, Werder je bio ozljedama najpogođenija ekipa ove sezone. U jednom su trenutku, krajem prvog dijela prvenstva, ostali bez ijednog startnog obrambenog igrača. Najgora je bila Naldova ozljeda, koja je udaljila Brazilca van travnjaka tijekom čitave sezone. I na drugim je dijelovima terena bilo problema, pošto su se stariji igrači veznog reda, poput Borowskog i Fringsa, također često ozlijeđivali. Stožerni napadač Claudio Pizarro propustio je također više od trećine utakmica na račun raznih ozljeda. Kada se svemu tome pridoda igrački umor zbog igranja europskih natjecanja, neadekvatnu kvalitetu zamjenskih igrača, te pad u formi ključnih igrača poput Marka Marina, onda nije niti čudno kako su tek nekoliko kola prije kraja prestali strepjeti nad ostankom u ligi.

Izvor vijesti - Nogometni magazin